Sjećanje na Branka Božičevića Bradu i Darka Anušića Crnog – 17. lipnja

  17-06-2019 Objavio : Borna Marinić
  Objavljeno u kategoriji : featured,Heroji Domovinskog rata,Lipanj

Na današnji dan, 17. lipnja 1992. godine u Bosanskoj Posavini poginuli su hrvatski branitelji i heroji Domovinskog rata Branko Božičević – Brada i Darko Anušić – Crni, pripadnici Grupe U-51.

Branko Božičević rođen je 1951. godine u Kutini, a djetinjstvo je proveo u obližnjoj Repušnici. Nakon završetka srednje škole upisuje studij u Zagrebu gdje sudjeluje u hrvatskom proljeću 1971. godine. Zbog sudjelovanja u ovom pokretu zatvoren je i ispitivan u Policijskoj postaji u Petrinjskoj ulici, nakon čega emigrira u SR Njemačku. O njegovom boravku u Saveznoj Republici Njemačkoj se malo zna. Navodno je koristio prezime Capan te prošao obuku u američkoj bazi u Stuttgartu i stekao čin majora. Također je jedno vrijeme radio kao ratni izvjestitelj u Iranu. Početkom rata u Hrvatskoj 1991. vraća se u domovinu i aktivno uključuje u njezinu obranu od velikosrpske agresije.

Branko Božičević – Brada

Darko Anušić rodio se 1971. godine i djetinjstvo je proveo u Klisi kod Osijeka. Rano ostaje bez majke te seli kod tetke u Zagreb gdje završava srednju školu. Nakon neuspješnog pokušaja odlaska na vukovarsko ratište prolazi obuku u Svetošimunskoj ulici i postaje pripadnik rezervnog sastava MUP-a.

Grupa U-51 bila je dio Postrojbe Orah, odnosno merčepovaca, koja je osnovana 30. rujna 1991. godine. Njezino osnivanje potaknuto je teškom situacijom na pakračkom ratištu. Pakračani i Lipičani na mnogim su adresama tada vodećih ljudi u Hrvatskoj tražili pomoć za Pakrac i Lipik, međutim jedino se Tomislav Merčep odazvao pozivima i uvjetovao pomoć ako se skupi 200 dragovoljaca voljnih za odlazak na pakračko bojište. Postrojba je prvotno formirana iz dvije grupe. Prva grupa je formirana u Kutini od izbjeglica iz Pakraca i Lipika te dragovoljaca s kutinskog područja, a drugu grupu su činile izbjeglice iz Pakraca i Lipika te dragovoljci iz Zagreba, pretežno kvarta Trnje. Oni su 30. rujna spojeni u Svetošimunskoj ulici gdje su započeli obuku. Toj postrojbi su se kasnije priključili i grupa s riječkog područja pod vodstvom Duška Čikana, Merčepova grana pod vodstvom Roberta Dama koji su imali iskustva s gospićkog ratišta, Delte iz Zaboka te razni avanturisti, legionari i vikend ratnici iz Njemačke, Francuske, Poljske, Slovenije itd. Ukupno je kroz tu postrojbu prošlo oko 350 ljudi.

Postrojba Orah iz Zagreba u Pakračku Poljanu dolazi 7. listopada 1991. u jeku bombardiranja Banskih dvora. Sljedećih dana čisti sela koja su bila pod neprijateljskom kontrolom zapadno od Pakraca, ali nisu imali dovoljno snaga da kontroliraju oslobođena područja pa su se vratili u Pakračku Poljanu. 11. listopada 1991. grupa od 78 dragovoljaca odlazi u Prekopakru kako bi ojačala obranu Pakraca i Lipika. Dio od tih 78 dragovoljaca odlazi u Lipik, a dio se raspoređuje po Prekopakri i Pakracu. Među dragovoljcima koji odlaze u Lipik je i kutinska desetina, od koje je i nastala Grupa U-51, a čiji je zapovjednik bio upravo Branko Božičević – Brada. Upravo to pojačanje 11. listopada spriječilo je potpunu okupaciju Lipika dan kasnije te je neprijatelj na koncu ovladao njegovim južnim i zapadnim dijelom, dok je sjeverni i istočni ostao u rukama hrvatskih snaga. Grupa U-51 mijenjala je položaje u Lipiku sve do kraja listopada kada se smjestila u jednu kuću na glavnoj prometnici prema Pakracu sprječavajući tako direktan proboj neprijatelja prema Pakracu.

Te položaje drže do kraja studenog kada kreće još jedan veliki neprijateljski napad na Lipik kada je praktički cijeli grad stavljen pod neprijateljsku kontrolu. Ali i onda su se branitelji iz U-51 povukli samo malo istočnije u Filipovac i tu čekali početak oslobađanja. U tom neprijateljskom napadu stradao je i zapovjednik obrane Lipika Ibrahim Abushaala – Gadafi te je Brada postao novi zapovjednik obrane Lipika. Iz Filipovca su sudjelovali i u oslobađanju Lipika 05. i 06. prosinca pri čemu je Branko Božićević lakše ranjen. Nakon toga drže svoje stare položaje na glavnoj prometnici i razmjenjuju vatru s neprijateljem u Šeovici. U proljeće 1992. zauzimaju položaje u Dakićevom sokaku, odnosno najisturenijem položaju hrvatskih snaga prema Donjem Čagliću, koji je bio jako neprijateljsko uporište.

Grupa U-51 (Darko Anušić stoji drugi s lijeva)

U svibnju 1992. grupa najiskusnijih lipičkih branitelja odlazi u Bosansku Posavinu na područje sela Pelagićevo i Cerik između Gradačca i Brčkog. Nakon nekog vremena većina se vratila u Lipik, a u Posavini je ostalo desetak branitelja, pretežno pripadnika U-51. 17. lipnja pokrenuta je napadna akcija hrvatsko-muslimanskih snaga u cilju razbijanja neprijateljskog uporišta između Pelagićeva i Cerika. Njihova postrojba ušla je u na izgled prazno selo, međutim ispostavilo se da su upali u zasjedu. U toj akciji sudjelovao je i Dragutin Židak – Gringo, također pripadnik U-51 koji se akcije prisjetio u knjizi Kako se branio Lipik autora Stjepana Benkovića i Branka Križana:

Zauzeli smo zaklon iza neke kuće. U međuvremenu dobili smo dojavu od protuoklopnog voda iz Srebrenika da se jedna 55-ica uspjela probiti i da ide na nas. Neš ti 55-icu, rašarafit ćemo ju. Sa mnom je bio Crni, priključio nam se jedan dečko, mislim da je bio iz Vinkovaca te njegov pomoćnik s „osom“ i tri kontejnera za „osu“. Je vraga, kad ono dolazi 84-vorka! Kad sam provirio iza zida vidio sam da je cijev tenka spuštena prema dolje. Tada dolazi jedan Zagrepčanin i govori nam da idu još dvije 55-ice, a za njima i BOV s „trocijevcem“i mnoštvo pješadije. Dečko s „osom“ uspio je skinuti 84-vorku, ali tada je po nama počeo tući „trocijevac“ tako da nos nisi mogao promoliti. Zatim je počela tući i pješadija. U međuvremenu do nas dolazi Brada. Kada se našao na prolazu između kuće i garaže, na njega je ispaljen projektil iz RB-a koji je pogodio u zid. Brada nam govori da se moramo povući prema šumi gdje ćemo zauzeti zaklon. Trčimo prema toj šumi, jedno vrijeme nas štiti kuća. Dečko s „osom“ prvi je došao do ruba šume, ja sam bio prvi iza njega, Crni iza mene, a pomoćnik koji je nosio kontejner za „osu“ malo desno. Brada, Božo i mali Zagrepčanin bili su lijevo od nas. Tada je bljesnulo u krošnji nakon čega smo svi popadali. Crni vrišti: „Moje noge, moje noge!“. Vraćam se po njega. Vičem Bradi: „Crni je ranjen!“ a on mi odgovara: „I ja sam!“. Zovem Božu da mi pomogne, veli ne može jer nosi Bradu. Moramo pod svaku cijenu doći do šume. Srbi su iza nas na kojih 100 metara, čujemo ih kako vrište. Preko ceste nam je ostao Pinzgauer, a u njemu naši dokumenti. Ne možemo da ga uništimo. Vidim tada da Brada može hodati bez pomoći te mi Božo pomaže nositi Crnog. Mali Zagrepčanin dobio je kroz stopala. Onaj dečko s „osom“ ranjen je u lakat i nogu te mu pomoćnik pomaže. Brada tada pada, ostavljam Crnog Boži i odlazim do njega. Podižem ga te nakon samo nekoliko metara padam s njime. Rastrgao sam mu uniformu i vidim samo malu rupicu na prsima. Tu sam Bradu ostavio mrtvoga…

Suborci iz Lipika, čim su čuli za njihovo stradavanje, odmah su otišli u Bosansku Posavinu. Tijelo Darka Anušića – Crnog pronašli su prekriveno plahtom u jednoj džamiji među ostalim poginulima, dok je tijelo Branka Božičevića – Brade ostalo u Bosni i do danas nije pronađeno.

Na naslovnoj fotografiji Grupa U-51 (Darko Anušić – Crni čući prvi s lijeva)

Autor teksta – Ivan Zvonimir Ivančić

Izvor – Stjepan Benković, Branko Križan: Kako se branio Lipik, Udruga branitelja Lipika 1991. godine i Grad Lipik, Lipik, 2016.

60 000+ Ljudi prati naše objave na Facebooku


Pridruži im se i ti, lajkaj našu stranicu : Dogodilo se na današnji dan - Domovinski Rat