Odluka o prisjedinjenju SAO Krajine Republici Srbiji – 1. travnja

  01-04-2019 Objavio : Borna Marinić
  Objavljeno u kategoriji : featured,Politika,Travanj

U veljači 1991. godine Hrvatski Sabor usvojio je rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje Hrvatske od SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika. Na odgovor vođa pobunjenih Srba nije trebalo dugo čekati, nakon tjedan dana u Kninu je donesena rezolucija o razdruživanju Hrvatske i SAO Krajine. Njome je utvrđeno da će SAO Krajina ostati u Jugoslaviji, odnosno u zajedničkoj državi sa Srbijom, Crnom Gorom i srpskim narodom u Bosni i Hercegovini kao i s ostalim narodima i republikama koji bi prihvatili život u toj državi. Istodobno hrvatskom narodu nije osporeno pravo da se izdvoji iz Jugoslavije, ali kako piše u rezoluciji – samo na svom etničkom prostoru.

Dan nakon sukoba hrvatske policije i srpskih pobunjenika u Nacionalnom parku „Plitvice“, 1. travnja 1991. Izvršno vijeće SAO Krajine je na sjednici u Titovoj Korenici donijelo „Odluku o prisajedinjenju Srpske Autonomne Oblasti Krajina Republici Srbiji“. Prema njoj u sastav Srbije trebale su ući općine Benkovac, Donji Lapac, Dvor na Uni, Glina, Gračac, Knin, Korenica, Kostajnica, Obrovac, Pakrac, Petrinja, Vojnić i Vrginmost kao i sva naselja koja su se pripojila nekoj od općina SAO Krajine ili su to „u procesu razgraničenja“ od Hrvatske namjeravala učiniti u budućnosti. Također, prema toj odluci u Krajini je trebalo primjenjivati Ustav i zakone Republike Srbije, kao i ustavno-pravni sustav SFRJ.

Krajem travnja, na osnivačkoj sjednici Skupštine SAO Krajine odlučeno je da će 12. svibnja 1991. biti održan referendum o ulasku SAO Krajine u sastav Srbije. Zaključeno je kako se radi o „najznačajnijem, a istodobno najsvečanijem trenutku“, jer će se njegovim okončanjem okončati „vekovne patnje i muke“ srpskog naroda u SAO Krajini. Pitanje je glasilo: „Da li ste za prisajedinjenje Krajine Republici Srbiji i za to da Krajina ostane u Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i drugim koji žele da očuvaju Jugoslaviju?“.

Navodno je referendumu pristupilo gotovo 80% glasača koji su bili na popisima, a odgovor je na 99,8% listića bio pozitivan. Nakon toga, 16. svibnja 1991. Skupština SAO Krajine potvrdila je, sukladno rezultatima referenduma, odluku koja je bila donesena 1. travnja 1991. godine. Iako je vodstvo pobunjenih Srba očito što prije željelo provesti pripojenje Republici Srbiji s druge strane nisu dobili zeleno svjetlo. Narodna skupština Srbije nije prihvatila njihovu odluku. To naravno ne znači da srbijansko vodstvo nije podržavalo SAO Krajinu, ali Milošević je shvaćao da ne može javno proklamirati širenje granica Srbije. On je smatrao da nove srpske države, koje je u sklopu raspada Jugoslavije trebalo uspostaviti na teritoriju Hrvatske i BiH, u budućoj državi moraju biti posebne federalne jedinice. To je definirao u ožujku 1991. na jednom zatvorenom sastanku idućim riječima: „I mi i danas (…) nemamo u vidu da pripojimo Krajinu Srbiji teritorijalno, da pripojimo deo Bosne Srbiji teritorijalno – neka to budu delovi Federativne Jugoslavije.“

Unatoč tome pobunjeni Srbi i dalje su smatrali kako će do sjedinjenja doći vrlo brzo. Tako je u lipnju 1991. ministar vanjskih poslova SAO Krajine Jovan Radulović izjavio kako svoju dužnost smatra privremenom, jer će se ubrzo provesti ujedinjenje SAO Krajine sa Srbijom, a od kolovoza su se na području SAO Krajine počeli primjenjivati zakoni Republike Srbije o obrani i unutrašnjim poslovima.

Autor tekst – Borna Marinić

60 000+ Ljudi prati naše objave na Facebooku


Pridruži im se i ti, lajkaj našu stranicu : Dogodilo se na današnji dan - Domovinski Rat