Oslobođenje Dubrovačkog primorja, Rijeke dubrovačke te Župe dubrovačke – 28. svibnja

031-varina-ulaz-u-Zupu
  28-05-2015 Objavio : Borna Marinić
  Objavljeno u kategoriji : featured,Svibanj

Oslobađenjem Slanoga Hrvatska vojska je uspješno okončala prvu fazu velike napadne operacije na zapadnoj dubrovačkoj bojišnici. Na koji način se agresor mislio povući najbolje govore dva ultimatuma, upućena 22. i 23. svibnja 1992. dubrovačkim vlastima i HV, od gradonačelnika Trebinja „vojvode“ Božidara Vučurevića i jugo-armije.

Tako Vučurević prijeti da će „Ukoliko hrvatske snage ne obustave sve napade na SAO Hercegovinu biti upotrijebljena sva sredstva i tući će se Dubrovnik(…)Upućujemo posljednje upozorenje i žestoko ćemo uzvratiti bez milosti, bez oklijevanja i bez biranja vatrenih sredstava po svemu što se zove hrvatsko. Dubrovnik ne samo što će ostati bez Starog grada, nego će i čitav biti bivši Dubrovnik.“. Kako bi potkrijepio svoje prijetnje Gradu je istoga dana isključena struja nakon čega je ostao i bez vode. Sutradan se „javila“ sličnim „upozorenjem“ i JA: „Djelovanjem Hrvatske vojske na pravcu Zamaslina – Slano, primorali ste nas na dovođenje novih jedinica na ovo područje, što će imati za posljedicu odgađanje planova o napuštanju dubrovačkog područja na neodređeno vrijeme, a vjerojatno će imati i utjecaja i na normalan život stanovnika.“

Posljednji dani okupacije Dubrovačkog primorja, Rijeke dubrovačke i Župe dubrovačke, i pored vidljivih priprema za konačni odlazak, tako su ispunjeni teškim topničkim napadima na Šipan, Lopud i Kalamotu, a nisu prestajale ni provokacije prema prvim crtama obrane Grada. S obzirom na stalne aktivnosti neprijatelja, malo tko je očekivao da će jugo vojska na brzinu, do 14:40 h 26. svibnja napustiti Mokošicu, a nedugo potom i uporišta na Strinčjeri i Žarkovici.

Napredovanje HV-a prisililo je agresora na napuštanje položaja s njegovih prilaza, što je 163. brigadi HV omogućilo izlazak iz Grada i prelazak u napadna djelovanja Do 17 sati 27. svibnja 1992. naše snage su ušle u Osojnik i zauzele prostor do Grabovice, kao i Brgat, Postranje i Plat, dok su specijalne snage ušle u Orašac. Dugo najavljivano i „potpuno“ povlačenje neprijatelja, završilo je uspostavljanjem crte od Golubova kamena preko Ivanice do Malaštice poviše Plata što je označilo i deblokadu Dubrovnika.

Duboka Ljuta oslobođena je 28. svibnja što je označilo konačno i potpuno oslobođenje Župe, ali se unatoč tome kao dan oslobođenja, a ujedno i dan općine slavi 26. svibnja. Unatoč oslobođenju opasnost za Župu, Dubrovnik i sve prije oslobođene krajeve nije minula. Neprijatelj je baš tada krenuo s posebno jakim topničkim napadima te su do kraja lipnja razarali cijeli prostor Grada, Mokošicu i Župu.

Tako je u vremenu od 26. svibnja do 30. lipnja 1992., Centar za obavješćivanje je 14 puta oglasio opću opasnost na užem gradskom području, s tim da je zbog težine napada uzbuna u vremenu od 29. svibnja do 16. lipnja trajala neprekidno 414 sati. O žestini borbi vođenih do 29. lipnja 1992. najbolje govori podatak da je u tom razdoblju 163. brigada HV imala gubitke od 13 poginulih i 57 ranjenih pripadnika.

Nakon oslobađanja Župe, koju je neprijatelj i nakon toga nastavio sustavno razarati, zatečeno je preko 300 spaljenih objekata, 1000 djelomično oštećenih i samo stotinjak kuća pošteđenih od potpunog uništenja. Slično stanje bilo je i sa župskim hotelima koji su prije rata brojili 5079 kreveta od kojih je gotovo 4000 opljačkano i uništeno.

Na fotografiji duard Čengija s Cvijetom Cvjetkovićem i Đurom Luburom pri ulasku u Župu dubrovačku (foto arhiva Dubrovačkog vjesnika)

Izvor: feljton „20 godina poslije“ Varine Jurice Turk objavljen na portalu dulist.com

Preuzeto s FB stranice Dubrovačka Republika

40 000+ Ljudi prati naše objave na Facebooku


Pridruži im se i ti, lajkaj našu stranicu : Dogodilo se na današnji dan - Domovinski Rat