Kako je Bljesak “bljesnuo” na pakračkom bojištu – 4. svibnja

  05-05-2015 Objavio : Borna Marinić
  Objavljeno u kategoriji : featured,Svibanj

Pakrac je gotovo 4 godine bio podijeljen grad, 15-ak % grada (Vinogradi i Gavrinica) bilo je pod kontrolom srpskih pobunjenika.

Nakon Sarajevskog primirja početkom 1992. godine trebalo se uspostaviti kakvo – takvo normalno stanje. Stanovništvo se vratilo te je pred sam Bljesak na području gradova Pakraca i Lipika bilo 50 naselja, od kojih je 16 bilo okupirano od strane pobunjenih Srba. Na okupiranom području živjelo je oko 5 000 ljudi, dok je na slobodnom bilo oko 12 000.

Linija razgraničenja na pakračko – lipičkom području bila je dugačka 42 km, a nadzirati su ju smjeli samo policajci. Linija je prolazila gotovo središtem grada, pa je takvo stanje prividnog mira bilo gotovo neodrživo jer su pobunjeni Srbi izvodili terorističke činove u kojima su pale mnoge žrtve.

Nakon napada na civile na autoputu, Hrvatska je odlučila napasti pobunjene Srbe i potpuno osloboditi zapadnu Slavoniju. Kako bi napad bio uspješan, pripadnici HV-a morali su doći do položaja na liniji razgraničenja koje su držali hrvatski policajci, a da ih pri tome na zamijete pripadnici UNPROFOR-a. U noći s 30. travnja na 1. svibnja izvršen je još jedan teroristički napad na cesti Pakrac – Požega, na kojoj se promet intenzivirao nakon ponovnog zatvaranja autoceste.

Raspored hrvatskih snaga na pakračkom području bio je sljedeći: Hrvatska policija trebala je iz centra grada krenuti prema okupiranoj Gavrinici i dalje prema selu Japaga. Lijevi bok držala je daruvarska 52. domobranska pukovnija, u čijem je sastavu bila i pakračka bojna, sljedbenica 76. samostalnog bataljuna. Ona je trebala djelovati s ceste Pakrac – Požega u pravcu Šumetlica – Brusnik. Na desnom boku u Lipiku bila je bjelovarska 105. brigada HV-a koja je trebala djelovati na pravcu Donji Čaglić – Bijela Stijena. Iako su na jugu zapadnoslavonskog bojišta hrvatske snage napredovale, u Pakracu nisu pretjerano djelovale, iako je neprijatelj konstantno artiljerijom gađao civilne objekte. Zauzeta su samo prva brda na Psunju iz smjera ceste Pakrac – Požega.

Idući dan, 2. svibnja, protekao je uglavnom u dugotrajnim pregovorima hrvatske strane s pobunjenicima. Kako su pobunjeni Srbi odugovlačili s predajom, potaknuti idejama Karadžića i Mladića kako će ih helikopterskim desantom izvući u Bosnu, stvoren je i plan akcije oslobađanja okupiranog dijela grada.

Izviđanjem je utvrđeno da su snage pobunjenika na Gavrinici jako malo, te da ih ima 20-ak, dok se ostatak povukao na položaju u dubini Psunja odakle artiljerijom tuku grad. U akciji su trebale sudjelovati pripadnici policije jačine samostalnog bataljuna. 30-ak specijalaca bi pod okriljem mraka brzim napadom bez borbe su zauzeli zgradu „Opštine“, milicije i Štaba TO-a, dok bi ostatak snaga, raspoređen u dvije satnije, blokirao dolazak pomoći pobunjenicima s Psunja. Ipak, napad je zaustavljen zbog nastavka pregovora.

U 14,00 sati stiže informacija da su Okučani konačno oslobođeni. To znači da je sada 51. brigada 18. zapadnoslavonskog korpusa tzv. RSK opkoljen. Tijekom ranog poslijepodneva oslobođeni su Donji Čaglić, Bjelanovac i Kovačevac, čime je oslobođena cesta Lipik – Okučani. Shvativši u kakvoj se situaciji nalazi, neprijatelj se ipak odlučuje predati. Predaja bi se odvijala postupno tako što bi srpska vojska postupno predavala oružje i demobilizacija srpske vojske.

Naredni dan, 3. svibnja, protekao je uglavnom u uspostavi vlasti u novooslobođenim selima na cesti za Okučane. Za to vrijeme, na pakračkom Trgu bana Jelačića, gotovo na samoj liniji razdvajanja, od jučer civili čekaju konačnu predaju okupatora.

Dana 4. svibnja u 9 sati bio je krajnji rok za predaju pobunjenika. Grupice koje su došle iz pravca Okučana i dalje su pružale otpor na pakračkom području čime su kupovali vrijeme ne bi li se nekim čudom izvukli iz okruženja. Civili su bili natiskani na liniji razgraničenja, čekajući konačnu predaju. U 13,55 sati s okupiranog područja krenuo je artiljerijski napad, na što je HV odgovorio nemilosrdnim bombardiranjem obronaka Psunja na dijelovima gdje su bila neprijateljska zapovjedništva.

Netko je, po prvi puta od početka rata u Pakracu, označio opću opasnost te su se civili razbježali, a prve grupice policajaca krenule su prema Gavrinici i Vinogradima. Oko 15,40 sati zapovjednik 51. brigade zapadnoslavonskog korpusa, Stevan Harambašić, panično preko radija javlja kako se bezuvjetno predaju. Nakon toga, praktički stampedo policajaca prelaze preko rampe UNPROFOR-a prema Gavrinici.

Ubrzo UNPROFOR-ov transporter odlazi prema okupiranom području i vraća se prema policijskoj postaji. Iz njega izlaze uhićeni Stevan Harambašić i Veljko Džakula, vođa pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji. Tim činom je, nakon 1285 dana, Pakrac napokon u potpunosti oslobođen i to na mjestu na kojem je počelo stradanje grada 1. ožujka 1991. – u policijskoj postaji Pakrac.

Sljedeći dani protekli su u uspostavljanju reda na donedavno okupiranim područjima, na koja su sada mogli ući i novinari. Oni su zabilježili human odnos hrvatske policije prema donedavno pobunjenim Srbima. To je bio svojevrstan odgovor onima koji su proteklih dana vrlo ružno pisali o akciji hrvatske vojske i policije.

Specijalci su se do 9. svibnja borili s preostalim naoružanim grupicama na Psunju, dok se život u Pakracu polako normalizirao. Mnoštvo srpskog stanovništva odselio je unatoč pomoći koju su dobili. Ipak, dio je ostao te im je po najkraćem postupku omogućen normalan život.

Poseban šok za građane Pakraca i Lipika bilo je kasnije popuštanje neprijateljima. Veljko Džakula i Stevan Harambašić oslobođeni su već sljedećeg dana, a policajci su im morali osigurati i automobil te zaštitu 0 – 24. Također, zanimljiva i tužna je činjenica da je prvotni sudski popis ratnih zločinaca na pakračkom području sa 140 smanjen na samo 27 imena, očito intervencijom nekoga iz vrha.

 

 

Na fotografiji – Vođa srpske pobune u zapadnoj Slavoniji Veljko Džakula i zapovjednik 51. brigade 18. zapadnoslavonskog korpusa SVK Stevan Harambašić predaju se zapovjedniku PP Pakrac Nikoli Ivkancu.

 

autor teksta – Ivan Zvonimir Ivančić

 

 

60 000+ Ljudi prati naše objave na Facebooku


Pridruži im se i ti, lajkaj našu stranicu : Dogodilo se na današnji dan - Domovinski Rat