Krvavi dan u dolini rijeke Lašve – 22. prosinca

  22-12-2014 Objavio : Borna Marinić
  Objavljeno u kategoriji : Heroji Domovinskog rata,Prosinac,Zločini

Današnji dan 1993. godine ostat će zapamćen kao jedan od najtežih i najkrvavijih dana za Hrvate u Lašvanskoj dolini.

Bio je to 251 dan neprestanih muslimanskih napada na Vitez, a UNPROFOR je tjerao humanitarni konvoj “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” na povratak u Hrvatsku.

Konvoj napušta Lašvansku dolinu oko 9 i 40 ujutro. Dok je konvoj prolazio kroz Uskoplje pred kamione su iz obližnjih kuća istrčali pripadnici Armije BiH i iz automatskog oružja otvorili rafalnu paljbu po kamionskim kabinama. Na licu mjesta poginuo je vozač Ante Vlajić iz Splita, rođen 1934. godine, a tri sudionika “Bijelog puta” su ranjena. U spomen na Antu Vlajića jedna ulica u Novoj Biloj nosi njegovo ime.

U međuvemenu u Lašvanskoj dolini traju žestoke borbe oko Viteza.

Već u 6 ujutro brojnim snagama među kojima su bile najelitnije brigade III. korpusa iz Zenice te velikim brojem mudžahedina napadnute su sve crte obrane Viteza. Istodobno civilna naselja i središte grada našli su se pod teškim granatiranjem muslimanskih snaga.

Najveća tragedija dogodila se kada su elitne postrojbe Armije BiH iz Zenice, Tuzle i Sarajeva probile liniju obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo. Postrojbe ABiH upadom u Križančevo Selo došle su nadomak prometnice Vitez – Busovača i na samo 1km od samog Viteza(!!).

Nakon što su pripadnici ABiH upali u selo, opljačkal su ga, a kuće i gospodarske objekte zapalili, no to nije bilo ono najgore. U borbama oko Križančeva Sela ubijena su 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca. Trideset vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Poćulicu, a kasnije u Zenicu gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. A 39 dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji nestalih, UNPROFOR-a i Međunarodnog crvenog križa, bošnjačka je strana predala njihova tijela.
Križančevo Selo

 

U borbama za Križančevo Selo 22. prosinca 1993., uz ostale branitelje Viteza, poginuo je i Tomo Križanac, član zapovjedništva „Viteške brigade“ HVO-a, koji se neposredno prije napada na njegovo rodno selo vratio nakon liječenja od ranjavanja, iz Splita. Nekoliko dana kasnije, u potrazi za njegovim tijelom, snajperom je ubijen i njegov otac Jozo.

Teško je prisjećati se ovih strahota i stradanja, no ponos u nama budi činjenica da VITEZ NIKADA NIJE PAO!

60 000+ Ljudi prati naše objave na Facebooku


Pridruži im se i ti, lajkaj našu stranicu : Dogodilo se na današnji dan - Domovinski Rat